Postmortalni biokemijski markeri zlostavljanja životinja u staklastom tijelu oka i koštanoj srži (RAZOR)

Prepoznavanje zlostavljanja životinja nakon smrti često je problematično.
Nakon smrti rezultati analize uzoraka krvi i urina nisu jednako prikladni kao
u živih subjekata zbog bakterijske kontaminacije i degradacije stanica
nakon smrti. Stoga je uporaba biokemijskih markera u staklastom tijelu i
koštanoj srž od značajne važnosti u sudskoj veterinarskoj medicini.
Staklasto tijelo i koštana srž lako se prikupljaju, izoliraju i gotovo su bez
bakterija i stanica, te pokazuju relativno stabilna svojstva nakon smrti,
čineći je boljom matricom za postmortem biokemijske analize nego što su
to, primjerice, krv i serum. Iako su postmortem analize staklastog tijela i
koštane srži prilično temeljito proučene, još uvijek postoji mnogo
neodgovorenih pitanja. Različite tvari poput natrija, kalija, klora ureje,
hipoksantina, glukoze i mliječne kiseline mogu se analizirati u staklastom
tijelu oka. Projektom će se utvrditi referentne razine takvih spojeva koje
patologu kvantitativno dokazuju zlostavljanje preminule životinje
trovanjem, utapanjem i uskraćivanjem vode. Postoji malo kvantitativnih
mjera izgladnjivanja dostupnih pri postmortem pregledu. Ovaj projekt
razvija analitičke i histopatološke metode koje će kvantitativno povezati
značajno smanjeni udio masti u koštanoj srži s kliničkim stanjem
izgladnjivanja.